samedi 8 janvier 2011

post bozicna depresija

trazis me,
a ne znas
da me  neces naci
ma kako to cinio
nije kako valja.

gledas cas u nebo, cas u plitku raku
prirode bezdane, beskrajne ravnice
onda u sam sebe
pa u bliznjeg svog.

zagledas s'u mamu.
zapiljis u tatu.
pomislis 'a sestra ?'
ili musav brat.

i znas da me nema
ni u jednom danu
da u tvome camu
potpuno si sam.

ooo da. si sam. zanavek,
k'o hrast
sto nece ga oluje
niti munje malj.
nego stoji negde,
zakrzljao sasvim,
krakat, kvrgav, smesan,
izgubljen i mlad.

nego ! slusaj vamo
propustas poentu.

mislis ili trazis
zapeo da shvatis
a shvatanja nema !
je pravoslavlja car

nosis me u dusi,
nosis me u srcu
plemenitoj misli
plamenoj molitvi
sve je to nema smisla
jer sujetan s'i tast.

dusa srce, mis'o, supa ili trenje,
duh, mizera, vecnost,
silna hosana !
harmonije neba,
luminozne skale
gluposti su sine jer si
sujetan i tast.

da kazem ti : momak !
stani, gledaj vamo,
tj slusaj sad,
u vocu je tvoj spas;
kelerabe jedi, cvekle samo kuvaj
mesto crkve, sume, kamenoloma,
na pijaci me trazi, u polju uberi
na noz ti natakni svoga svespasitelja

u stomaku ja sam, hleb ti, ili vino;
vegan tvoj sam jedini, silni mesija ;
na pijaci
na trgu,
na drvetu smokve,
sto od onda cveta i preporadja ;

iako na zemlji, ispao sa tezge,
zgazen polu pr'so, gnjecav paradajz;
to moje je srce, pelikana krvca,
il pingvina bese ? strast, grudobolja.