mercredi 29 décembre 2010

Kupusov rodoslov

U početku beše kupus,
I kupus beše u Boga,
I kupus beše u bašti.
I bi dobro.
I kupus rodi kelj i kelerabu,
i kelj rodi prokelj,
a keleraba procveta.
I vide Bog da je dobro.
I dade cvetu ime brokoli,
Za vjeke vjekov,
Da štiti ljude od zala
I od slobodnih radikala.


- Vanja

Povratak cvekle

Jer pobesnim katkad, iako veganski pravedna
pravoslavno skrušena, pokorna domaćica
Zapene se oči, pesti pobele i utrnu
od obesti se zakuvam načisto, nesretna
Zaželim se krvi napiti kakvom živom stvoru
Dok izdiše na rukama, grešna ja a bezgrešna
Jer probudi se kakav sotona iskonski
od onog sejtana prokletog sasvim sigurno
I zudi za kakvom poganom nasladom
što krvlju bi da obelezi moje čedno telo
Od muške ruke i pogleda brižljivo čuvano
u belu haljinu sasvim skladno sakriveno

Tada cveklo puna gvožđa, bez glutena,
spasiteljice, milosnice, pravednice, majčice
pravoslavna suzice, veganu naj drugarice
u tvojim grudima svoje vrele zube hladim
kuvana il sirova, ma kakva da si,
Iz duboke šerpe bez razmišljanja te vadim
Jer slatka si kao ispovest i klecanje na kukuruzu
ili staklu o prazniku i crvenom slovu
I sa tobom uvek znam tačno šta da radim
Jer sa tobom nema greha, nema sumnje,
jer znam najzad da moja zastava
umesto od krvi proletera
vije se crvena od beta karotena.

- Boris Petrović

mardi 28 décembre 2010

Za krst casni i slobodu plavu

Dok lutam medju krstovima ove sive gline
gusta suma reci se vije oko mene,
ubrzane zelje svijaju mi zile
i mislim, sargarepa, prava i zelena
plemenita, velika je; drhtim od miline.

E ! onda snazno granje pocinje da redi
celavi, sto kaze, sive zemlje teme
i pucaju i gore od drveta krstovi
da naloze vatru, da prokljuca kazan
u kome se krcka, zlatnog krsta seme.

da zasadimo ga u kakav raspad od raskrsnice
putem kuda vise niko ne prolazi
ispred grada u koji niko ne ide
u suplji krov crkve, gde se niko ne moli ;
osim o prilici kakve u narodu vidjene feste
kada preko rupa bacamo cirade
presvucenom popu vise ne vucemo brade
no ga treznog pustamo da glasno besedi.

i klanjamo se istom, kao zlatnom teletu
(o, da)
dok spasiteljev izaslanik se rogusi
svijene mocne obrve mracne
usamljen na povesnoj planini
zauzet kakvim bitnijim stvarima svakako,
u raspravi sa znamo-vec-kime
o smislu i poretku okvira naseg postojanja
o grehu koji tek treba da se pocini, pa iskupi
i kako i zasto sve to mora bas tako
a ne nekako drugacije
ili tome slicno
a zapravo se verovatno usput pita
je li uopste normalan
ili je sve umislio
i kako ce mu ljudi uopste verovati
kad im sve to isprica, aman.

dok za to vreme,
zaboravljamo, gresni
da zlato je kao pohlepa vecno
a drvo i sargarepa su pravi krstovi
jer venu i viju i umiru sa nama
u muci i starosti i zivota manjku
dok zlato je kao sujeta vecno
i slava, nasa ne treba da bude zlatna
vec plava, kao patlidzan, ili keleraba,
kad se na pravi nacin skuva
jer zlato je kao obest i zudnja vecno
a drvo se susi i propada, trune, sa nama u prah
a dok to bude daje nam sve, od svega cuva
nas, i sve nase, pravi spasitelj.

zato spalicemo zlato, pojesti svo kamenje
sazidati opet od drveta crkve
suzama panjeve zaliti, mladice nove
spaljeno zlato duboko sahraniti
nazad u okrilje povredjene zemlje
i nositi svoje krstove u sebi
vecne u njihovoj nistavnosti.

Sojina tužbalica

Zar ja, ovako mlada
da budem pastir čitavog stada?
Da menjam oblike
a da me Ovidije ne pomene?
Ja sam sve što ste želeli da budem
Od mene pravite mleko, tofu, sarme i karme.
Dokle će se moje ime koristiti uzalud?
Kad sam izgubila sve svoje draži
U vašoj ambalaži.
Zapamtite, bozi i vegani dragi,
ja nisam viršla, sir, ili musaka,
Ja sam Soja, mlada i vrla djeva
Koja se kuva slično pasulju.

Za lonac, ne za tiganj, ja sam stvorena!

Kuvajte me nežno, blago,
i ne pravite od mene čudo svako.

Avaj meni jadna ja!

Osušite me i grickajte,
biće mi draže
nego što me mrtvu mešate s krompirom
i đumbirom.

Ja sam ja, mlada i individualna.
Koštam svega 120 dinara po kilogramu.
Ne dajte da vas prevare cene
viršli koje su pravljene od mene.

- Milena Ilić

Utekla cvekla

Cvekla je utekla
i našla se na mojoj glavi
sad žvaćem svoju kosu
čitajući očenaš

Cveklo /na glavi/
mesto lovora našeg
koji za pasulj staše i iz
lonca nam maše
Gvozdena cveklo
Crvena od posne krvi
Žvaćem te k'o poslednje
Zrno nadahnuća
Budi tu gde si
Crvena kao što jesi

/Žuta kao što nikada biti nećeš/

- Milena Ilić

lundi 27 décembre 2010

Molitva Amarantu

Bože Amarante
nek' i do nas svrate tvoje klice čedne
da se s našim združe
i zdravlju nam posluže
Amin i vitamin

- Milena Ilić

Saveti starog vegana

jer lovorov list, sine moj
ovenčaće glavu tvoju
Eneje potomaka rod
jednog debeljuškastog ćelavog pesnika
između ostalog
što u tvome listu nadahnuće traziv'
stvori zlatno dete i koješta još
neki tu videše podlogu za spasitelja našeg
iako ovaj ne beše zadovoljan svojim spisom sasvim
pa zamalo poštedi studente svetske muke čitanja istog
ah
no prevari zla ih sudba pa dospe ipak Eneida do nas
Nego hteoh reći:
osvetiše se time, peršunom i bosiljkom
Eneja potomci, inace dosta pogan rod
Ahejskim sinovima nekih par (desetina) stoleća posle
i sve dođe na svoje mesto
a lovorov list, sine moj,
osta kao simbol veganske kuhinje
dobrog pasulja
i pesničke slave
Amin!

-Boris Petrović

Ahil drugi put međ peršunovima

i pusti Ahil koplje od peršuna
falični simbol krajnje očigledan uostalom
u Hektorom smeru
koji trčaše oko zidina
krajnje nedostojanstveno podvriskujući pritom
kao tikvica na ulju
kao iglica u žulju
kao glistica u mulju
što koprca se u kopca kljunu.

dok ga peršun goni, bosiljku se moli
kelerabu sanja, celer bi da voli
da nije preziveo već sve zemaljske boli
polusvarene kokoške odonda
proganja ga greh
i zna,
proklet od nerođenog spasitelja još
da udružiše se besmrtni bozi
i da sudnji mu je došao čas
ali poginuće kao vegan u duši
kada telo je opoganio već
spomenutom kokoškom, već
što ukrade onda iz Parisovog stada
sa suzom u oku, poslednji je tren
mislio o izgubljenoj nevinosti svojoj

-Boris Petrović

Hektor se sastaje sa Andromahom

Tražio si sve sve sam ti dala
reče Andromaha od Hektorovog oca snaha
Dajem ti lovorov list
al' ne za glavu
već pasuljovu slavu

Čuvaj ga k'o oči u glavi i ne daj ga čak ni
Peršunovom sinu Ahileju malom
što turpiju za pete ne koristi
od godine devete

Čuvaj nam lovor
ako Boge znaš
ili ćeš jesti paprikaš

- Milean Ilić

Ponoćni pasulj

Bežim u noć
otkucava ponoć
svaki se pravoslavac nada
da bosiljak neće da strada

već će za pasulj da služi
i da se s mirođijom združi

da ručak napravimo krasan
slasan i bezmrsan

- Milena Ilić

Ambrozijske njive

A sve što sam želela bilo je tu
odmah iza tiganja
vrelo k'o pohovana gljiva
sa naših ambrozijskih njiva

/detelina kao začin
i nije neki način
da se otrov spremi/

U boj sad idemo mi,
voli nas, Ifigenija,
dajemo ti svu svoju slobodu
sarmu karmu darmu i šarmu

- Milena Ilić

Kralju kraljevo

jer nisam ispunila obavezu, Oče
jesti meso na nos, i na uši katkad
da lije mi blagorodno mleko kakve krave
niz belo grlo, već od soje samo
ili riže, kalcijumom obogaćeno
...pomilovanje, za nas što ne dadosmo
kralju kraljevo i mesaru mesarevo
cesaru cesarevo i leskovcu pljeskavicu
punjenu papriku i banjalučki ćevap

- Boris Petrović

Sisa nas je održala, njojzi zato hvala

‎"Sisa nas je održala,
njojzi zato hvala
bila je sočnija
od kupusa zrelog
Vodila nas je
...na gozbu
pravo u Etiopiju
kad nam problema nije dosta
da se bar dobro jede"

- reče Ahilej u heksametru gladnom, i potrči niz ulicu Slobodnih paprika, nad kojom se uvijala sarma kao što se smog nad gradom nadvija u zimsko podne.

Ah!

...i debeloguze mu Hekube zene
sto sisu toliku imade,
da celu je Troju samo od iste nahraniti mogla
da ne behu vegani odreda svi ;
sto se dakle kosilo sa etickim pogledima njinim
zbog cega ih bogova mesojeda besnih
ljuta sazize srdzba
ah.

- Boris Petrović

Da l' je sarma?

nije li zivot poput sarme upravo
uvijen u mnogo slojeva,
pa je kod svih ljudi pirinac,
al kod nekih meso drugih sejtan
ah
al' opet
katkad bude tofu, katkad pamuk
a ni pirinac se ne zna je li sirov ili gladak
okrug'o, basmati, za rizoto pravljen
sladak ili gorak, ko to kazat zna ?

- Boris Petrović

Šargarepu mi, boginjo pevaj, Ahileja, Peršuna sina

Nije li baklava samo ono što o sebi znamo?
Kad od slatkog tražimo priznanje
kakvo ćemo od mesa imati znanje?
Tražim pomilovanje

Zovem sarmu da se uvije sama
dok mi nad glavom visi veza belog luka
za nauk pohovani pauk

Nek' nam se pirinač meša sa gljivom
i sve to s graškom,
pa da zalijemo
ko braća Agrogamemnonci
dok se ambrozija suši na verandi.

- Milena Ilić

U posedu smo pravoslavnih vegan Muza

dakle ponasajte se u skladu s'tim. Cirilica je pozeljna, ne i neophodna. I tako dalje, snaci cete se vec.