mardi 28 décembre 2010

Utekla cvekla

Cvekla je utekla
i našla se na mojoj glavi
sad žvaćem svoju kosu
čitajući očenaš

Cveklo /na glavi/
mesto lovora našeg
koji za pasulj staše i iz
lonca nam maše
Gvozdena cveklo
Crvena od posne krvi
Žvaćem te k'o poslednje
Zrno nadahnuća
Budi tu gde si
Crvena kao što jesi

/Žuta kao što nikada biti nećeš/

- Milena Ilić

3 commentaires:

  1. Jer pobesnim katkad, iako veganski pravedna
    pravoslavno skrusena, pokorna domacica
    Zapene se oci, pesti pobele i utrnu
    od obesti se zakuvam nacisto, nesretna
    Zazelim se krvi napiti kakvom zivom stvoru
    Dok izdise na rukama, gresna ja a bezgresna
    Jer probudi se kakav sotona iskonski
    od onog sejtana prokletog sasvim sigurno
    I zudi za kakvom poganom nasladom
    sto krvlju bi da obelezi moje cedno telo
    Od muske ruke i pogleda brizljivo cuvano
    u belu haljinu sasvim skladno sakriveno

    Tada cveklo puna gvozdja, bez glutena,
    spasiteljice, milosnice, pravednice, majcice
    pravoslavna suzice, veganu naj drugarice
    u tvojim grudima svoje vrele zube hladim
    kuvana il sirova, ma kakva da si,
    Iz duboke serpe bez razmisljanja te vadim
    Jer slatka si kao ispovest i klecanje na kukuruzu
    ili staklu o prazniku i crvenom slovu
    I sa tobom uvek znam tacno sta da radim
    Jer sa tobom nema greha, nema sumnje,
    jer znam najzad da moja zastava
    umesto od krvi proletera
    vije se crvena od beta karotena.

    RépondreSupprimer
  2. Ali, Borise, da to je to. Ovo moraš da objaviš kao posebnu pesmu, sa nazivom "Povratak cvekle."

    Da, Višnja, farbala sam se cveklom presvetom.

    RépondreSupprimer