i pusti Ahil koplje od peršuna
falični simbol krajnje očigledan uostalom
u Hektorom smeru
koji trčaše oko zidina
krajnje nedostojanstveno podvriskujući pritom
kao tikvica na ulju
kao iglica u žulju
kao glistica u mulju
što koprca se u kopca kljunu.
dok ga peršun goni, bosiljku se moli
kelerabu sanja, celer bi da voli
da nije preziveo već sve zemaljske boli
polusvarene kokoške odonda
proganja ga greh
i zna,
proklet od nerođenog spasitelja još
da udružiše se besmrtni bozi
i da sudnji mu je došao čas
ali poginuće kao vegan u duši
kada telo je opoganio već
spomenutom kokoškom, već
što ukrade onda iz Parisovog stada
sa suzom u oku, poslednji je tren
mislio o izgubljenoj nevinosti svojoj
-Boris Petrović
lundi 27 décembre 2010
Inscription à :
Publier les commentaires (Atom)
Archives du blog
-
▼
2010
(17)
-
▼
décembre
(17)
- Kupusov rodoslov
- Povratak cvekle
- Za krst casni i slobodu plavu
- Sojina tužbalica
- Utekla cvekla
- Molitva Amarantu
- Saveti starog vegana
- Ahil drugi put međ peršunovima
- Hektor se sastaje sa Andromahom
- Ponoćni pasulj
- Ambrozijske njive
- Kralju kraljevo
- Sisa nas je održala, njojzi zato hvala
- Ah!
- Da l' je sarma?
- Šargarepu mi, boginjo pevaj, Ahileja, Peršuna sina
- U posedu smo pravoslavnih vegan Muza
-
▼
décembre
(17)
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire